Svaki dan se vodi rat u unutrašnjim dijelovima našeg tijela a da mi to i ne opažamo. Na jednoj strani su virusi i bakterije koji teže da uđu u naše tijelo i stave ga pod svoju kontrolu; na drugoj strani su imune ćelije koje štite naše tijelo od ovih neprijatelja.
Neprijatelji čekaju u ofanzivnom položaju kako bi našli put ka ciljanom području, u koje teže da uđu čim se ukaže prva povoljna prilika. Međutim, jaki, organizirani i disciplinirani vojnici (imune ćelije) napadnute oblasti neće dopustiti neprijateljima da tako lahko uspiju u svojim namjerama. Prvo, "vojnici" koji uništavaju i neutraliziraju "neprijateljske vojnike" (fagociti) stižu na bojno polje. Međutim, nekada je bitka "teža" nego što to ovi vojnici mogu podnijeti. U takvim okolnostima drugi vojnici (makrofagi) su pozvani u "borbu". Njihovo učešće uzrokuje uzbunu u napadnutoj oblasti i još jedni vojnici (pomoćne T ćelije) bivaju pozvani u bitku.
Ovi vojnici dobro poznaju lokalnu populaciju. Oni brzo raspoznaju svoju vojsku od neprijateljske. Odmah aktiviraju vojnike koji imaju ulogu da proizvode oružje (B ćelije). Ovi vojnici imaju izvanredne mogućnosti. Mada nikada prije nisu vidjeli neprijatelja, oni su u stanju proizvesti oružje koje će ga onesposobiti. Osim toga, nose i oružje koje stvaraju tako brzo da ga odmah mogu upotrijebiti. Tokom ovog putovanja, oni uspijevaju u teškom zadatku da ne prouzrokuju nikakvu štetu ni sebi ni svojim saveznicima. Kasnije, dolaze napadački timovi (ubilačke T ćelije). Ove ubilačke T ćelije ispaljuju otrovni materijal, koji nose sa sobom, na najosjetljivije neprijateljske tačke. U slučaju pobjede, još jedna grupa vojnika stiže na mjesto bitke (prigušivačke T ćelije) i šalju sve ratnike nazad u njihov kamp. Vojnici koji poseljdnji stižu na mjesto bitke (ćelije pamćenja) snimaju sve relevantne informacije o neprijatelju, kako bi ih mogle iskoristiti u slučaju slične invazije u budućnosti.
Izvrsna armija o kojoj smo sada govorili je imuni sistem u ljudskom tijelu. Sve gore navedeno obavljaju mikroskopske ćelije nevidljive golim okom.
Koliko ljudi je svjesno da imaju tako organizovanu, disciplinovanu i besprijekornu vojsku u svojim tijelima? Koliko njih je svjesno da su okruženi sa svih strana mikrobima koji bi, ako ne budu spriječeni, mogli uzrokovati ozbiljnu bolest ili čak smrt. Zaista, postoji mnogo opasnih mikroba u vazduhu koji udišemo, vodi koju pijemo, hrani koju jedemo i površinama koje dodirujemo. Iako je osoba nesvjesna svih ovih dešavanja, ćelije u njenom tijelu čine ogromne napore da bi je spasile od bolesti koja bi čak mogla uzrokovati i smrt.
Sposobnost svih imunih ćelija da raspoznaju neprijateljske ćelije od ćelija tijela, sposobnost B ćelija da pripreme oružje za neutralizaciju neprijatelja kojeg nikada prije nisu vidjeli, njihova sposobnost da proizvode onoliko oružja koliko im treba za upotrebu bez nepovoljnog učinka na bilo koju ćeliju u tijelu, ćelije koje primaju signale izvršavajući svoju dužnost u potpunosti bez ikakvog prigovora, a svaka od njih zna šta da radi, njihov povratak na prvobitna mjesta bez ikakvih problema čim obave svoj zadatak, i mogućnosti ćelija pamćenja su samo neke od upečatljivih osobina ovog sistema.
Zbog svih ovih razloga nijedan evolucionist nije nikada pisao o razvijanju imunog sistema.
Veoma je teško za osobu da preživi ako ne posjeduje imuni sistem, ili ako on nepravilno funkcioniše, jer bi bila izložena svim mikrobima i virusima koji se nalaze u vanjskom svijetu. Danas, takvi ljudi mogu živjeti samo u specijalno izolovanim prostorima bez ikakvog kontakta sa bilo kim ili bilo čim iz okoline. Zbog toga je nemoguće da osoba koja nema imuni sistem preživi u primitivnoj sredini. Ovo nas dovodi do zaključka da je tako složen sistem kao što je imuni, mogao biti stvoren jedino odjednom i sa nedirnutim svim elementima.
(preuzeto sa www.islamcan.com)
31. pro 2007.
30. pro 2007.
Muhammed s.a.v.s. je upucen svim ljudima
Allah kaze u Kur'anu: " Mi smo te poslali kao milost svim stvorenjima " ( Kur'an 21:107 ) I tako je Muhammed s.a.v.s. Allahov poslanik beduinima u pustinji kao sto je poslanik od Allaha sadasnjim naucnicima u modernim laboratorijama. On je Allahov poslanik svim ljudima i svim vremenima. Prije Poslanika s.a.v.s. svaki poslanik je poslat iskljucivo njegovom narodu " … svaki narod je imao onoga ko ga je na pravi put upucivao" ( Kur'an 13:7 ) Poruka poslanika i zbog ovog razloga je Allah dao dokaz koji je razlicit od dokaza koji su dati u objavama prije njega. Dokazi prijasnjih poslanika su bili samo za njihove savremenike i mozda nekoliko generacija koje su ih sljedile. Tada bi Allah poslao novog poslanika, podrzanog novim cudom radi obnove vjere kod tih ljudi. Ali zato sto je poslanik Muhammed s.a.v.s. predoodredjen da bude zadnji poslanik do sudnjeg dana, Allah mu je dao trajno cudo kao podrzavajuci dokaz. Ako upitamo jevreja ili krscanina da nam pokaze cuda poslanika Musaa ( Moses ) ili Isaa ( Jesus ) neka je Allahov blagoslov i mir na njima, oboje bi rekli da nije u ljudskoj moci da ponove bilo koje od tih cuda sada.Musaov stap nemoze biti stvoren niti poslanik Isaa ( Jesus ) moze ponovo dizati ljude iz mrtvih. Za nas sada, ova cuda nisu nista drugo do historijske cinjenice. Ali ako muslimana upitate o najvecem cudu poslanika Muhammeda s.a.v.s. on moze spremno pokazati knjigu Kur'an. Jer Kur'an je cudo koje ostaje u nasim rukama. On je otvorena knjiga za sve ljude da istraze njegove sadrzaje. Allah je rekao u Kur'anu " Koja stvar je najvrijednija kao dokaz? reci : Allah je svjedok izmedju mene i vas : A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njime vas i one do kojih dopre opominjem... "( Kur'an 6:19 ) Cudesna priroda Kur'ana lezi u znanju koje sadrzava. Allah uzviseni je rekao : " Allah svjedoci da je istina ono sto ti objavljuje, objavljuje ono sto jedini On zna ... " ( Kur'an 4:166 ) Predstavljamo vam profesora Emeritus Keith Moore , jednog od svjetskih strucnjaka u anatomiji i embriologiji. Mi smo upitali profesora Moore da nam da njegovu naucnu analizu nekih specificnih kur'anskih ajeta i poslanikovih hadisa koji zalaze u njegovo polje specijalizacije. Professor Moore je autor knjige pod naslovom Razvoj Covjeka " The Developing Human " . On je professor anatomije i celijske biologije na univerzitetu u Torontu, Kanada, gdje obavlja funkciju dekana osnovnih nauka na fakultetu medicine i osam godina je presjedavajuci odjela za anatomiju. Dr. Moore je takodje obavljao funkciju na univerzitetu Winnipeg, Kanada 11 godina. On je predsedavao mnogim internacionalnim anatomskim udruzenjima i konferencijama unije bioloskih nauka. Professor Moore je takodje izabran u clanstvo Kraljevskog Medicinskog Udruzenja Kanade, Uniji Americkih Anatomista i 1984 je primio najuvazeniju nagradu u polju anatomije u Kanadi ( J.C.B. nagradu ) od Kanadskog Udruzenja Anatomista. On je objavio mnogo knjiga na temu klinicka anatomija i embriologija, osam od njih se koriste u medicinskim skolama i prevedene su na sest jezika. Kada smo upitali profesora Moore da nam da analizu Kur'anskih ajeta i poslanikovih izjava on je bio zapanjen. On se cudio kako je poslanik Muhammed s.a.v.s. prije 14 stoljeca mogao opisati embrio i njegove razvojne faze tako detaljno i precizno koje su naucnici otkrili u zadnjih trideset godina. Vrlo brzo profesorovo Moore zapanjenje je preraslo u divljenje prema ovoj objavi i uputi. On je predstavio ove poglede intelektualnim i naucnim krugovima. On je cak odrzao predavanje o kompatibilnosti moderne embriologije sa Kur'anom i Sunnetom gdje je rekao: Veliko mi je zadovoljstvo pomoci u pojasnjavanju izjava u Kur'anu o ljudskom razvoju. Jasno mi je da ove izjave su morale doci Muhammedu od Allaha ili Boga jer skoro sve od njegovog znanja je otkriveno tek nakon nekoliko stoljeca . Ovo je dokaz za mene da Muhammed mora biti Allahov poslanik Razmislimo o izjavi ovog svjetski priznatog i uvazenog strucnjaka nakon studiranja Kur'anskih ajeta koji zalaze u njegovo polje, i njegov zakljucak da Muhammed s.a.v.s. mora biti Allahov poslanik. Allah kaze u Kur'anu o fazama razvoja u kreaciji covjeka : Mi smo covjeka uistinu stvorili od biti ( od gline ) zatim ga ( kao kap ) sperme( nutfah ) stavili na ucvrsceno mjesto. Onda smo ucinili spermu ugruskom zgusnute krvi ( 'alaqah ). Onda od tog ugruska mi smo napravili ( fetus ) grudvu ( mudghah ) , pa od grude kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, a poslije ga kao drugo stvorenje napravili. ( Kur'an 23:12-14 ) Arapska rijec 'alaqah ima tri znacenja. Prvo znacenje je pijavica ( leech ). Drugo je zakacena stvar. Trece je krvni ugrusak. U poredjenju sa slatkovodnom pijavicom i embriom u 'alaqah fazi professor Moore je nasao ogromnu slicnost izmedju ove dvije. On je zakljucio da embrio za vrijeme 'alaqah faze poprima oblik vrlo slican obliku pijavice. Professor Moore je stavio sliku embria pored slike pijavice (slika 1.0 ) . On je predstavio ove slike naucnicima na nekoliko konferencija. Drugo znacenje rijeci 'alaqah je zakacena stvar i to je ono sto mozemo vidjeti u zakacenju embrija za vrijeme 'alaqah faze u majcinoj utrobi. Trece znacenje rijeci alaqah je krvni ugrusak. Znacajno je istaci kako je profesor Moore izjavio da embrio za vrijeme 'alaqah faze prolazi kroz poznate unutrasnje dogadjaje kao sto je formiranje krvi u zatvorenim krvnim sudovima dok se metabolicki krug kompletira kroz placentu. Za vrijeme 'alaqah faze krv je uhvacena u zatvorenim krvnim sudovima i to je zasto embrio poprima oblik krvnog ugruska, u dodatku poprimanja oblika pijavice. Sva ova znacenja su cudesno data jednom jedinom Kur'anskom rijeci 'alaqah. Kako je Muhammed s.a.v.s. mogao znati to ? Professor Moore je takodje studirao embrio u mudgah fazi ( izvakanoj supstanci ). On je uzeo komad sirove gline i sazvakao u svojim ustima i onda uporedio sa slikom embrija u mudgah fazi. Professor Moore je zakljucio da embrio prilikom mudgah faze poprima tacan oblik sazvakane supstance. Nekoliko kanadskih listova je objavilo mnoge izjave profesora Moore. U dodatku on je predstavio tri televizijska programa u kojima je pojasnio kompatibilnost moderne nauke sa onim sto sadrzi Kur'an vec 1400 godina. Neizbjezno professor Moore je upitan sljedeca pitanja. Da li ovo znaci da vi vjerujete da je Kur'an Allahova objava ? na sta je on odgovorio : Ja nemam teskoce u prihvatanju toga. Professor Moore je takodje upitan. Kako mozete vjerovati u Muhammeda kad vjerujete u Jesus Christ? njegov odgovor je bio: Ja vjerujem da obojica dolaze iz iste skole. Iako sada moderni naucnici cijelog svijeta mogu danas znati da je Kur'an objavljen iz Allahovog znanja Allah svemoguci nam je rekao : " Allah svjedoci da je istina ono sto ti objavljuje, objavljuje ono sto jedni On zna ... " ( Kur'an 4:166
Povratak islamu Muhammeda Asada
Povratak islamu Muhammeda Asada
Interesantno je i korisno sagledati kako je taj svestrano obrazovani čovjek primio islam. Bilo je to davne 1926. godine. O tome je u svojoj knjizi Put u Mekku zapisao sljedeće:
"Pomisao na prihvatanje islama bila mi je kao pustolovina preko mosta iznad ponora između dvaju različitih svjetova; mosta tako dugog da se mora dostići tačka s koje nema povratka prije nego drugi kraj postane vidljiv. Bio sam sasvim svjestan da ću, ako postanem musliman, morati da se odvojim od svijeta u kojem sam odrastao. Nikakav drugi izlaz nije bio moguć. Stvarno se nije moglo slijediti poziv Muhammeda (alejhi-s-selam), a pri tome zadržati svoje unutarnje veze s društvom u kojem vladaju dijametralno suprotni koncepti. Ali - da li je islam stvarno Božija objava ili samo mudrost velikog, ali ipak -čovjeka...?"
Ovakve misli zaokupljale su mladog i talentovanog Leopolda. Ubrzo nakon toga došao je odlučujući trenutak. O tome Leopold u svojoj knjizi Put u Mekku piše:
"Jednoga dana - bio je septembar 1926. -Elza i ja nanosmo se u berlinskoj podzemnoj željeznici. Bilo je to odjeljenje više klase. Moj pogled slučajno pade na dobro obučenog čovjeka nasuprot meni, očito imućnog poslovnog čovjeka, s divnom kožnom torbom na koljenima i velikim dijamantnim prstenom u ruci. Dokono pomislih kako se naočita figura ovog čovjeka dobro uklapa u sliku prosperiteta koji se susretao svuda u centralnoj Evropi tih dana; prosperiteta koji tim više pada u oči što je došao nakon godina inflacije, kada je sav ekonomski život bio potpuna zbrka i bijeda. Većina ljudi bili su sada dobro obučeni i uhranjeni, a čovjek nasuprot meni nije zato bio nikakav izuzetak. Ali kada sam pogledao u njegovo lice, nije mi se činilo da gledam sretnu osobu. Izgledao je zabrinut, ali ne samo zabrinut nego jako nesretan, s očima koje zure u prazno i uglovima usana spuštenim kao u bolu - ali ne tjelesnom bolu. Ne želeći da budem neuljudan, okrenuh oči i vidjeh do njega neku elegantnu gosponu. I ona je imala čudesno nesretan izraz lica kao da proživljava ili doživljava nešto što joj izaziva bol; ipak, njene usne su bile stisnute u nešto nalik na osmijeh koji je, siguran sam, morao biti namješten. Tada počeh gledati okolo u sva ostala lica u odjeljenju - lica bez izuzetka dobro obučenih i dobro hranjenih ljudi i na gotovo svakom od njih mogao sam zapaziti izraz skrivene patnje, tako skrivene da vlasnik lica kao da nije bio ni svjestan. Ovo je zaista bilo čudno. Nikada prije nisam vidio tako mnogo nesretnih lica oko sebe, ili možda nikada prije nisam tražio ono što je tako glasno iz njih progovaralo? Dojam je bio tako snažan da to spomenuh Elzi, i ona poče gledati oko sebe pažljivim okom slikara vičnog studiranju ljudskih crta lica. Onda se okrenu meni, začuneno, i reče: - Imaš pravo. Oni svi izgledaju kao da trpe paklene muke... Pitam se da li oni sami znaju šta se dešava s njima?
Znao sam da ne znaju - jer inače ne bi mogli rasipati svoj život kao što to čine, bez ikakve vjere u istine koje obavezuju, bez ikakvog cilja osim želje da podignu svoj vlastiti 'životni standard', bez ikakve nade osim da pribave više materijalnih prednosti, više stvari i možda više moći...
Kad smo se vratili kući, slučajno pogledah na svoj stol na kojem je ležao otvoren Kur'an koji sam ranije bio čitao. Mehanički uzeh knjigu da je zatvorim, pogled mi pade na otvorenu stranicu i pročitah:
"Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznaćete svakako! l još jednom, ne valja tako, saznaćete sigurno! Ne valja tako, nek znate pouzdano, Džehennem ćete vidjeti jasno! l još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno!”
Za trenutak sam ostao bez daha. Mislim da mi je knjiga zadrhtala u rukama. Onda sam je pružio Elzi:
- Čitaj ovo! Zar to nije odgovor na ono Što smo vidjeli u podzemnoj željeznici?!
To je bio odgovor; tako odlučan da sve sumnje iznenada nestadoše. Sada sam znao, van svake sumnje, da je Bog inspirisao tu knjigu koju držim u ruci; jer iako je pružena čovjeku prije trinaest stoljeća, ona je jasno predvinala nešto što može postati istinito samo u ovom kompliciranom, mehaniziranom našem vijeku što ga slabosti opsjedaju... Ovo, vidio sam, nije bila samo ljudska mudrost čovjeka iz daleke prošlosti u dalekoj Arabiji. Koliko god je on mogao biti mudar, takav čovjek nije mogao sam predvidjeti nevolje tako svojstvene dvadesetom stoljeću. Iz Kur'ana je govorio glas veći od Muhammedovog glasa..."
NAPOMENA: Iz eseja "Islam i Zapad u perspektivi Asadovog mišljenja", doc. dr. Safveta Halilovića, Zenica 2004.
Interesantno je i korisno sagledati kako je taj svestrano obrazovani čovjek primio islam. Bilo je to davne 1926. godine. O tome je u svojoj knjizi Put u Mekku zapisao sljedeće:
"Pomisao na prihvatanje islama bila mi je kao pustolovina preko mosta iznad ponora između dvaju različitih svjetova; mosta tako dugog da se mora dostići tačka s koje nema povratka prije nego drugi kraj postane vidljiv. Bio sam sasvim svjestan da ću, ako postanem musliman, morati da se odvojim od svijeta u kojem sam odrastao. Nikakav drugi izlaz nije bio moguć. Stvarno se nije moglo slijediti poziv Muhammeda (alejhi-s-selam), a pri tome zadržati svoje unutarnje veze s društvom u kojem vladaju dijametralno suprotni koncepti. Ali - da li je islam stvarno Božija objava ili samo mudrost velikog, ali ipak -čovjeka...?"
Ovakve misli zaokupljale su mladog i talentovanog Leopolda. Ubrzo nakon toga došao je odlučujući trenutak. O tome Leopold u svojoj knjizi Put u Mekku piše:
"Jednoga dana - bio je septembar 1926. -Elza i ja nanosmo se u berlinskoj podzemnoj željeznici. Bilo je to odjeljenje više klase. Moj pogled slučajno pade na dobro obučenog čovjeka nasuprot meni, očito imućnog poslovnog čovjeka, s divnom kožnom torbom na koljenima i velikim dijamantnim prstenom u ruci. Dokono pomislih kako se naočita figura ovog čovjeka dobro uklapa u sliku prosperiteta koji se susretao svuda u centralnoj Evropi tih dana; prosperiteta koji tim više pada u oči što je došao nakon godina inflacije, kada je sav ekonomski život bio potpuna zbrka i bijeda. Većina ljudi bili su sada dobro obučeni i uhranjeni, a čovjek nasuprot meni nije zato bio nikakav izuzetak. Ali kada sam pogledao u njegovo lice, nije mi se činilo da gledam sretnu osobu. Izgledao je zabrinut, ali ne samo zabrinut nego jako nesretan, s očima koje zure u prazno i uglovima usana spuštenim kao u bolu - ali ne tjelesnom bolu. Ne želeći da budem neuljudan, okrenuh oči i vidjeh do njega neku elegantnu gosponu. I ona je imala čudesno nesretan izraz lica kao da proživljava ili doživljava nešto što joj izaziva bol; ipak, njene usne su bile stisnute u nešto nalik na osmijeh koji je, siguran sam, morao biti namješten. Tada počeh gledati okolo u sva ostala lica u odjeljenju - lica bez izuzetka dobro obučenih i dobro hranjenih ljudi i na gotovo svakom od njih mogao sam zapaziti izraz skrivene patnje, tako skrivene da vlasnik lica kao da nije bio ni svjestan. Ovo je zaista bilo čudno. Nikada prije nisam vidio tako mnogo nesretnih lica oko sebe, ili možda nikada prije nisam tražio ono što je tako glasno iz njih progovaralo? Dojam je bio tako snažan da to spomenuh Elzi, i ona poče gledati oko sebe pažljivim okom slikara vičnog studiranju ljudskih crta lica. Onda se okrenu meni, začuneno, i reče: - Imaš pravo. Oni svi izgledaju kao da trpe paklene muke... Pitam se da li oni sami znaju šta se dešava s njima?
Znao sam da ne znaju - jer inače ne bi mogli rasipati svoj život kao što to čine, bez ikakve vjere u istine koje obavezuju, bez ikakvog cilja osim želje da podignu svoj vlastiti 'životni standard', bez ikakve nade osim da pribave više materijalnih prednosti, više stvari i možda više moći...
Kad smo se vratili kući, slučajno pogledah na svoj stol na kojem je ležao otvoren Kur'an koji sam ranije bio čitao. Mehanički uzeh knjigu da je zatvorim, pogled mi pade na otvorenu stranicu i pročitah:
"Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete, sve dok grobove ne naselite. A ne valja tako, saznaćete svakako! l još jednom, ne valja tako, saznaćete sigurno! Ne valja tako, nek znate pouzdano, Džehennem ćete vidjeti jasno! l još jednom, doista ćete ga vidjeti očigledno! Zatim ćete toga dana za sladak život biti pitani sigurno!”
Za trenutak sam ostao bez daha. Mislim da mi je knjiga zadrhtala u rukama. Onda sam je pružio Elzi:
- Čitaj ovo! Zar to nije odgovor na ono Što smo vidjeli u podzemnoj željeznici?!
To je bio odgovor; tako odlučan da sve sumnje iznenada nestadoše. Sada sam znao, van svake sumnje, da je Bog inspirisao tu knjigu koju držim u ruci; jer iako je pružena čovjeku prije trinaest stoljeća, ona je jasno predvinala nešto što može postati istinito samo u ovom kompliciranom, mehaniziranom našem vijeku što ga slabosti opsjedaju... Ovo, vidio sam, nije bila samo ljudska mudrost čovjeka iz daleke prošlosti u dalekoj Arabiji. Koliko god je on mogao biti mudar, takav čovjek nije mogao sam predvidjeti nevolje tako svojstvene dvadesetom stoljeću. Iz Kur'ana je govorio glas veći od Muhammedovog glasa..."
NAPOMENA: Iz eseja "Islam i Zapad u perspektivi Asadovog mišljenja", doc. dr. Safveta Halilovića, Zenica 2004.
26. pro 2007.
SESTAMA
Esselamu alejkumU mnogim nasim gradovima u Bosni i Hercegovini pa i sire, sestre nemaju organizovano ucenje Kur`anskog pisma, ucenje tedzvida i hifza Kur`ana. Hvala Allahu, subhanehu we teala, koji je omogucio da u gradu Sarajevu postoji vise mjesta gdje sestre mogu pravilno nauciti izgovor pa i sami tekst Kur`ana. Medjutim, sta cemo sa ostalim sestrama koje zive u udaljenim mjestima i nisu u mogucnosti prisustvovat ovakvim halkama? U sklopu udruzenja “An-Nisa” postoji i web-stranica http://www.annisa.net/ . Novina na ovoj stranici je i halka Kur`ana-iskljucivo za zene, koja vec okuplja veci broj sestara, a zelja im je da se sto veci broj zainteresovanih okoristi ovom Allahovom blagodati. Prijaviti se mogu sve zenske osobe bez obzira na starosnu dob. Halka je podijeljena na tri djela: za djevojcice, za ucenje tedzvida i hifz. Preslusavanje vrse iskusne i prije svega odgovorne mu`allime koje dobro poznaju tedzvid Kur`ana.Priustite svojim majkama, sestrama i kcerkama pravilno ucenje Kur`ana; one su te koje odgajaju nasu djecu i poducavaju ih. 'A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna kojom Allah upucuje na puteve spasa one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo i izvodi ih, po volji Svojoj, iz tmina na svjetlo i na pravi put im ukazuje'. (El Ma’ide, 15-16)Et-Tirmizi prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Ressulullah, s.a.v.s., rekao: “Doci ce sahibu-l-Kur’an (onaj ko se stalno družio sa Kur’anom) na Sudnjem danu, pa ce Kur’an reci: ’Bože, pocasti ga!’ Tada ce mu se obuci kruna dostojanstvenosti. Kur’an ce reci: ’Bože, povecaj mu!’ Tada ce mu se obuci ogrtac dostojanstvenosti. Kur’an ce reci: ’Bože, budi zadovoljan s njim!’, pa ce biti zadovoljan. Potom ce se reci: ’Uci i uzdiži se!’ Sa svakim proucenim ajetom bice podignut za jedan stepen.” Osoba koja zeli da se prijavi mora biti registrovana, a link za registraciju je: http://www.annisa.net/modules.php?name=Your_Account&op=new_user Prijave se vrse na: http://www.annisa.net/modules.php?name=Forums&file=viewforum&f=18 Esselamu alejkum
Pretplati se na:
Postovi (Atom)